Potpore za poduzetnike početnike: kad status 'početnik' otvara vrata, a kad ih zatvara

Svaki drugi natječajni tekst negdje spomene "poduzetnike početnike" - u uvjetima prihvatljivosti, u kriterijima bodovanja ili u opisu ciljne skupine kojoj je poziv namijenjen. Problem je što ta riječ ne znači isto na svakom pozivu. Jedan te tretira kao početnika ako firma postoji manje od određenog broja godina, drugi gleda je li ti to prva registrirana djelatnost ikad, treći gleda samo jesi li dosad primao istu vrstu potpore.

Prije nego pretpostaviš da si ili nisi početnik, provjeri definiciju u konkretnom pozivu. Ono što slijedi su obrasci koji se ponavljaju, ne pravilo koje vrijedi posvuda.

Kako pozivi obično definiraju početnika

• Dob poslovnog subjekta - najčešći kriterij, obično izražen kao broj godina od registracije do dana prijave.
• Prvo bavljenje djelatnošću - neki pozivi traže da prijavitelj prije nije obavljao istu ili sličnu djelatnost, bez obzira na to koliko dugo formalno posluje.
• Nekorištenje iste vrste potpore ranije - status početnika ovdje se ne veže uz dob firme nego uz to je li ista mjera već jednom iskorištena.
• Status na tržištu rada u trenutku pokretanja posla - kod mjera vezanih uz zapošljavanje, početnik je onaj tko je bio nezaposlen prije nego što je pokrenuo posao.

Ova četiri kriterija se ne isključuju - poziv zna kombinirati dva ili tri istovremeno. Provjeri svaki posebno, jer ispunjavanje jednog ne znači automatski ispunjavanje ostalih.

Česta zabluda je da je "početnik" povlašten status koji donosi prednost pred iskusnijim prijaviteljem. Nije - riječ je o skupini kriterija koja jednom pozivu određuje ciljanu skupinu, a drugom, koji istu riječ koristi u sasvim drugom smislu, ne znači ništa posebno. Status vrijedi provjeriti svaki put iznova, ne prenositi zaključak s prošlog poziva na novi samo zato što oba spominju istu riječ.

Zašto klasičan natječaj teže prolazi početnik

Većina poziva za poduzetnike ocjenjuje ono što firma već ima - prihod iz prethodnih godina, broj zaposlenih, dokazano tržište. Početnik od svega toga nema ništa, ne zato što je projekt slab nego zato što povijest još ne postoji. Bodovna lista koja nagrađuje kontinuitet strukturno stavlja početnika u nepovoljniji položaj, neovisno o kvaliteti ideje.

Drugi razlog je vlastito učešće. Klasičan poziv traži da dio ulaganja pokriješ sam prije nego stigne nadoknada, a početnik bez prometa tu likvidnost rjeđe ima. Kako se to pravilo primjenjuje i zašto natječaji uopće traže vlastiti udio, objašnjeno je u vlastito učešće u projektu.

Treći razlog je manje očit, a jednako čest: reference. Dio poziva u kriterijima bodovanja traži popis ranije provedenih projekata ili slične djelatnosti kao dokaz sposobnosti provedbe. Početnik taj popis nema, pa gubi bodove ne zato što bi projekt loše proveo nego zato što to formalno ne može dokazati unaprijed.

Oblici potpore koji računaju s nedostatkom povijesti

Dio programa upravo je osmišljen za nedostatak povijesti, pa umjesto prošlih rezultata ocjenjuje ono što početnik stvarno ima - plan, osobu iza plana, spremnost na provedbu.

• Mjere za samozapošljavanje - namijenjene osobama koje tek pokreću posao, s naglaskom na poslovni plan, ne na povijest poslovanja. Detaljno u potpora za samozapošljavanje.
• Manje lokalne potpore - gradovi i županije često imaju posebne linije baš za novoosnovane subjekte, s jednostavnijom dokumentacijom od velikih poziva.
• Vaučerski programi - sufinanciranje jedne konkretne usluge, gdje se ne traži povijest poslovanja nego dokaz registracije i ponuda dobavljača.
• Programi mentorstva i inkubacije, ponekad uz manji novčani iznos, gdje se ocjenjuje tim i ideja, ne bilanca.

Što nadomjestiti kad nemaš financijsku povijest

Kad poziv traži financijske izvještaje iz prethodnih godina, a oni ne postoje jer firma tek počinje, rješenje nije nadati se izuzeću nego unaprijed provjeriti što poziv prihvaća kao zamjenu. Najčešće je to detaljan poslovni plan s realističnim projekcijama, ponekad uz izjavu o planiranom financiranju vlastitog udjela.

Projekcija prihoda koja se ne može razložiti na broj klijenata, cijenu i učestalost kupnje djeluje izmišljeno gledatelju koji takve planove čita svaki dan. Vrijedi uložiti vrijeme baš u taj dio, jer je to mjesto gdje se nedostatak povijesti nadomješta uvjerljivošću plana, ne gdje se skriva.

Kako status početnika prestaje biti prepreka

Status početnika nije trajan - traje onoliko koliko traje uvjet u konkretnom pozivu, a s vremenom firma prirodno izlazi iz te kategorije. Vrijedi od prvog dana voditi evidenciju koja će sljedećem natječaju trebati: primljene potpore s iznosima i datumima, prve ugovore, prve reference. Firma koja to bilježi od početka ulazi u sljedeći ciklus poziva s dokumentacijom već spremnom, umjesto da je rekonstruira naknadno.

Kako izgleda cijeli put prijave, od objave poziva do isplate, opisano je u prijava na natječaj korak po korak - vrijedi ga pročitati prije prve prijave, ne poslije prve odbijenice.

U praksi se prva iskustva rijetko biraju po najvećem iznosu nego po tome koliko dobro odgovaraju stvarnom stanju firme. Manji poziv koji uspješno provedeš daje ti nešto što ni jedan tekst ne može - dokaz da si sposoban ispuniti obveze prema davatelju od prijave do izvještaja. Taj dokaz teže sljedećem, zahtjevnijem pozivu, više nego što bi ijedna dodatna rečenica u poslovnom planu ikad mogla.

Nedostatak povijesti nije trajna mana nego privremeno stanje koje traje dok se ne napiše prva prijava, prvi ugovor, prva referenca. Posao početnika nije čekati da povijest sama nastane, nego pronaći one pozive koji ne traže ono što tek treba izgraditi.