Bespovratna sredstva, kredit i jamstvo: koja je razlika i kad se isplati koje

Netko ti kaže da 'ide po potpore' i pod tom jednom rečenicom stane troje sasvim različitih stvari: bespovratna sredstva koja ne vraćaš, kredit pod uvjetima kakve komercijalna banka ne nudi i jamstvo koje ti uopće ne daje novac nego ti otvara vrata do kredita. Razlika nije terminološka - određuje hoćeš li iznos ikad vratiti, pod kojom kamatom i s kojim rizikom.

Prije nego uložiš tjedne u pripremu prijave, vrijedi znati u koju od tri kategorije uopće gledaš. Pogrešna pretpostavka na početku - da je nešto bespovratno kad zapravo nije - otkriva se prekasno, kad je ugovor već na stolu.

Bespovratna sredstva - trošak prvo, povrat poslije

Bespovratna sredstva su jedini od tri instrumenta koji se stvarno ne vraćaju. Ali 'besplatno' ne znači 'unaprijed'. Kod velike većine poziva prvo sam platiš trošak iz vlastitog ili posuđenog novca, dokažeš da je nastao, i tek onda dobiješ nadoknadu dijela iznosa. Ako nemaš čime premostiti to razdoblje, formalno odobrena potpora ti u praksi ne pomaže dok projekt traje.

Drugi dio priče je da bespovratna sredstva rijetko pokrivaju cijeli trošak. Dio ulaganja - vlastito učešće - ostaje na tebi, i taj dio se ne pojavljuje u naslovu poziva nego tek u tekstu uvjeta. Za razumijevanje koji troškovi uopće ulaze u obračun pogledaj prihvatljive troškove.

Konkurencija je ovdje pravilo, ne iznimka - prijava se boduje, rangira i natječe s drugima za istu alokaciju. Prolaz formalne provjere ne znači automatski i odobrenje. Dio poziva dopušta predujam - dio odobrenog iznosa isplaćen prije nego trošak nastane - ali to je iznimka koju treba provjeriti u tekstu konkretnog poziva, ne pravilo na koje se unaprijed računa.

Kredit pod povoljnijim uvjetima - vraća se, ali lakše nego kod banke

Razvojne banke ne dijele novac koji se ne vraća - kreditiraju, ali pod uvjetima koje komercijalna banka za istu firmu često ne bi ponudila: duži rok otplate, razdoblje počeka u kojem se ne vraća glavnica, kamata niža od tržišne. Za projekt to znači likvidnost koju bespovratna potpora sama ne daje, jer potpora dolazi tek nakon što je trošak već nastao.

Put do takvog kredita ide na dva načina - preko poslovne banke, koja provodi obradu i preuzima dio rizika, ili izravno kod razvojne banke za veće projekte. U oba slučaja procjenjuje se hoćeš li moći otplaćivati, ne samo je li projekt dobar. To je bitno drukčija provjera od one kod bespovratne potpore, gdje se ocjenjuje prihvatljivost, a ne sposobnost vraćanja. Više o tome nudi stranica HBOR-a.

Razdoblje počeka često je ono što odlučuje hoće li se projekt uopće pokrenuti. Kod investicije koja prvo troši novac i tek kasnije počinje zarađivati - nova proizvodna linija, na primjer - obveza vraćanja glavnice od prvog mjeseca zna ugušiti projekt prije nego što stigne zaživjeti. Poček tu razliku pomiče za onoliko koliko je realno da projekt počne stvarati prihod.

Jamstvo - kad banka kaže ne, agencija otvara vrata

Jamstvo je najčešće pogrešno shvaćen instrument, jer zvuči kao potpora, a nije. Agencija jamči banci dio iznosa kredita - ako projekt propadne, dio gubitka pokriva agencija umjesto banke. Kredit i dalje u cijelosti vraćaš; ono što se mijenja je hoćeš li ga uopće dobiti.

Za firmu bez dovoljno kolaterala jamstvo često nije dodatna pogodnost nego jedini način da kredit uopće dogovori. Detaljnije uvjete i program pogledaj na stranici HAMAG-BICRO-a.

Jamstvo se u pravilu ne traži izravno - dogovara se kroz banku, kao dio istog zahtjeva za kredit, ne kao zaseban proces koji ideš rješavati usporedno. I nije besplatno: agencija obično naplaćuje naknadu za izdavanje jamstva. Ta naknada je gotovo uvijek manja od razlike koju bi platio na kamati bez njega, ali ulazi u ukupan trošak financiranja i treba je uračunati, ne promatrati kredit i jamstvo kao dvije odvojene stavke.

Kako se troje kombinira u istom projektu

U praksi se ova tri instrumenta rijetko koriste sama. Uobičajena slagalica izgleda ovako: bespovratna potpora pokriva dio prihvatljivog troška, kredit pokriva vlastito učešće i dio koji potpora ne priznaje (PDV je čest primjer), a jamstvo osigurava da taj kredit uopće bude odobren. Bez trećeg dijela, prva dva ne pomažu firmi koja nema kolaterala.

Kombinacija se planira prije prijave, ne poslije - jer se sve tri vrste u konačnici moraju uklopiti u pravila o zbrajanju državnih potpora. Ako te zanima gdje je granica koliko bespovratnih sredstava smiješ primiti, pročitaj de minimis. Aktualne pozive za sva tri tipa instrumenta pratiš u katalogu natječaja.

Redoslijed kojim se posao slaže

Redoslijed dogovaranja triju instrumenata nije proizvoljan. Odluka o bespovratnoj potpori u pravilu dolazi zadnja u vremenu, ali prva u planiranju - ostatak financijske konstrukcije slaže se oko nje, jer banka i agencija žele znati koliki dio ulaganja potpora stvarno pokriva prije nego preuzmu rizik za ostatak.

Praktičan slijed zato često izgleda ovako: prijava na natječaj za bespovratnu potporu ide prva, jer najduže traje. Dok se čeka odluka, priprema se razgovor s bankom o kreditu za vlastito učešće, uz naznaku da je potpora u postupku. Zahtjev za jamstvo se veže uz taj kredit, ne prije njega. Tko krene obrnutim redoslijedom - prvo osigura kredit i jamstvo, a tek onda čeka potporu - rizira da mora naknadno mijenjati uvjete kredita kad odluka o potpori stigne.

Koji instrument tražiš za svoj projekt

Prije nego počneš čitati natječajnu dokumentaciju, korisno je odgovoriti na nekoliko pitanja - odgovori određuju koju vrstu poziva uopće tražiš.

• Imaš li likvidnost da prvo sam platiš trošak? Ako nemaš, bespovratna potpora sama neće riješiti problem - treba ti i premošćivanje, najčešće kreditom.
• Imaš li kolateral za kredit? Ako nemaš, jamstvo je dio koji ti nedostaje, ne dodatna opcija.
• Je li ulaganje takvo da bi se isplatilo i bez potpore? Ako da, možda ti se više isplati povoljan kredit odmah nego mjeseci čekanja na bespovratnu potporu.
• Koliko ti je preostalo u kvoti državnih potpora? Bespovratna sredstva i jamstva se u pravilu zbrajaju u istu kvotu; komercijalni dio kredita po tržišnoj kamati u pravilu ne.

Tri instrumenta rješavaju tri različita problema - nedostatak kapitala, nedostatak povoljnog financiranja i nedostatak kolaterala. Projekt rijetko ima samo jedan od ta tri problema, pa ni odgovor rijetko bude samo jedan instrument.